Zagovaratelji ZDS-a govore o tome da je HOS bio regularna vojna postrojba tijekom Domovinskog rata. Nažalost, to je istina. Iako je bila riječ o stranačkoj vojsci Hrvatske stranke prava (HSP), ona je bila legalizirana, što zbog mira u kući u tim teškim vremenima, što zbog toga da se priznaju prava onih koji su ratovali u HOS-ovoj uniformi. Vodstvo te stranke znalo je što radi. Osnovali su oružane postrojbe s insignijama Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Nije to bilo slučajno. Daleko od toga. Jasno je bilo što znači ZDS i crna odora. Nije baš jasno zašto se to radilo. Ako je bilo kaosa na terenu ujesen 1991., a bilo ga je, pa je bila potrebna nekakva privatna vojna inicijativa, to se moglo napraviti i na drugi način. A napravilo se baš na ovakav. Općenito HSP se, blago rečeno, jako čudno ponašao te dramatične ratne jeseni. Kada je pao Vukovar, raspačavali su svoje stranačke novine u kojima su Franju Tuđmana otvoreno optuživali za veleizdaju i tražili njegovu smjenu. Isto su napravili i 1992. kada su odradili jedinu otvorenu i nedvosmislenu ustašku kampanju u kratkoj povijesti hrvatske demokracije. U njoj su, osim zahtjeva za Tuđmanovu smjenu, iznosili i bizarne i neizvedive zahtjeve da se otjera UNPROFOR i krene u vojno oslobađanje zemlje. Naravno, bila bi to potpuna ludost koja bi nas vjerojatno stajala samostalne države. Ali HSP je te izbore izgubio i stvari su otišle drugim, boljim smjerom.

Ovaj mali skok u povijest bio je neophodan da se piše o sadašnjosti. I o onome što se danas događa u Hrvatskoj i što se jučer dogodilo u Saboru.

Naime, krajnje je štetno za Hrvatsku bilo kakvo oslanjanje na bilo što što ima veze s NDH. To je iz više razloga gubitnička priča. Takva je bila i 1945., takva je i danas.

Ako već toliko ne vole Milorada Pupovca, nije baš jasno zbog čega mu desni saborski zastupnici stalno nabacuju za političko zakucavanje. Istina, jučer Pupovac nije bio u dvorani pa nije mogao još jednom poentirati na političkom dilentatizmu svojih desnih kritičara. A da je bio, sigurno ne bi propustio priliku da ih još jednom nauči kako se koristi glupost političkih protivnika. Kao što je napravio prije par mjeseci, kada je Miro Bulj prvi put usred sabornice izdeklamirao Za dom spremni. Pupovac im je tada očitao izvanrednu političku lekciju koju, nažalost, ni tada, a čini se ni sve dosad, nisu uspjeli shvatiti. Naprosto u političkom smislu ne mogu tako daleko dobaciti. A to je da su oni na kraju rasprave ispali kratkovidni i nazadni proustaški šovinisti, a on besprijekoran proeuropski intelektualac kojem su ljudska prava i tolerancija na prvom i najvažnijem mjestu. Što je, naravno, jako daleko od točnog. Niti je Miro Bulj bilo kakav radikalni desničar, niti je Pupovac baš takav pozitivac kako ga doživljaju oni koji mu se tako odano i potpuno nekritički dive. Ali u današnjoj politici je najvažniji dojam. A u slučaju Bulja prije par mjeseci, baš kao i jučer, on je bio katastrofalan. Ništa bolji jučer nije bio ni Marijan Pavliček. A Pupovac je prilikom prvog Buljevog incidenta ostavio izvanredan dojam. Ispao je poluprogonjeni saborski zastupnik nacionalne manjine kojem je na srcu samo dobrobit svih ranjivih skupina u društvu, a samim tim i Hrvatske kao države.

Ali hrvatska desnica nikako da odraste. Ona se očito nikako ne može odlijepiti od tog nesretnog ZDS-a, bio on spominjan u ili izvan konteksta Domovinskog rata. Umjesto da cijelu tu priču konačno ostave iza sebe i za nacionalnu se stvar bore na novi, efikasniji, pametniji i moderniji način, oni si kontinuirano ili sami zabijaju političke autogolove ili stvaraju situaciju u kojoj njima tako mrski Pupovac može samo lagano gurnuti loptu u gol i upisati još jedan lagani bod u politici. Iako ga, jako blago rečeno, ne vole, oni realno kao da rade za njega. Nogometna groznica zahvatila je i samu Srbiju pa još uvijek nitko nije okačio na neki portal Pavličekov performans u sabornici pod naslovom "Ustaška zastava u Saboru". Naravno, često krajnje šovinistički kada su u pitanju Hrvati i Hrvatska, srpski mediji nisu nikakva mjera za ponašanje u našoj zemlji. No, ne treba im ni davati ovakvu priliku za poentiranje. Ali zagovaratelji ZDS-a to očito nisu sposobni shvatiti.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast