PIŠE MILAN RAKOVAC
Ma ča’š da uon zna ča je i ča ni
Milan Rakovac, Ilustracija
I za to se će mu povidati, sicome l’Europa la xe moribonda y todos nos otros europeos tan bien. I sad ča, vero prontajmo čavle i batiće kad bude uona, naša nesuđena i jedina DOMOVINA, Europa, morta e sepolta, i mi drugi skupa š njuon - ter vero bašta da to ki bude živ da nan začavla kasu?!
Di van je euro-regija, kolega, me zajebava kolega niki dan, ma šuperbo, kako ča smo navadni da nan z visoka reču najprija Titovi Hrvati i ostali Srbi, a potle Tudjmanovi i ostali Hrvati. Uz Tomizzu, mi reče taj kolega – ma pisac demokrat, ne uni hrvacki «integralist» ča «lomi srču» slušajući kako zavija La Ceca – Vi ste sa «Riva i druži» bili prvi istrijanski (ili dopuštate istarski?) regionalist, a sada kao da ste i posljednji, kaj? No?
Niki dan pak anke jedan kogo, dakle «mali čovjek» - iz drugih kraji ma vero dalmatinskih, još bolje je razbudija moj istarski deboto rasizam. Na unin teve-kulinarskin feštan, ta čovik reče da mu rabi prevesti ča je to trukinja i ča maneštra i ča bobići, OK, se kapi da ne kapi čovik, pak mu se prevede, kako i za cilu lipu našu.
Ma kad su mu rekli da je trukinja kukuruz, ta certi uomo qualunque «šeretski», pak vero anke po dva bota, naglasi – aha, kukurUZ, akcent na zadnjen slogu tobože po talijansku kako tobože fol kobajagi da smo mi drugi Talijani, ča?
I dokle se pripravljamo proslaviti jubilej Sjedinjenja i mi Istrijani u Zagrebu, jedan ud nas (ma narodnjak, antifašišta i partizan, a ne «autonomaš») mi reče u žuken smihu da ćemo to proslaviti «dan žalosti». O, digo, ćeš da te zapru!
A triještinski buržujčići, ča ne štiju njanke El Piccolo altroke La Susanna Tamaro, jopet bi na nas širili «viva la e po bon» svoju «kulturu».
O, digo mi najzad, o Hrvati, ma ča propio un tubo niste kapili, ma ča vero nikad, maj, nećete ni razumiti da smo mi drugi nego najbolji Hrvati ča hi je, anci, ča bi mi reka ne dugo tega jedan naš rocker istrijanski: «Ter ča! Ter samo mi Istrijani smo Hrvati«!
Uva je najbolja, potle jur pozabljene Ninove fore da ćemo mi drugi ISTRIJANIZIRATI HRVATSKU. Ćemo vero! Buli smo mi, a vero je pak buli i ostatak Hrvatske. Pak i ja jušto finjivan utopistički libar, naručene wannabe memoare, z naslovon «ISTRIJANIZIRATI EUROPU!» – a bula nan je vero anke Europa! Ča bi reka jedan muoj zrman, kad mu je doša u hižu naš zrman ča je bija uša u Meriku, pak ga pita – »ma ča da ste prolili ‘šfalto z Rike valje do Porieča? A smo, smo... a ča da vozi kakova korijera? A joh, sedan osan svaki dan... Merikanu ni jušto drago da i mi živimo dajdaj: ma daj, šete oto tuti šoto un kapoto, ča reče Talijan za naranču, ma znaš pak da mi u Nevjork ima sabvej? A ča je to? To je kako treno, ma ča vozi spod zemlje... uvi domaći se štupi ka’i pura dreku, ter vidi da ga Merikan drži za munjenega, pak mu reče; znaš ča, mi smo nego buli, ma vero ste i vi lipi...
I sad će on meni kukurUZ!
Pak raščisitmo zajno lingvisitčki rasizam i etno-nacionalnu semantičku štuoriju. Pak na van zajno «hrvacke» beside iz par hrvatskih rječnika; BADŽA, BETEG, DARMAR, DERT, ĐILKOŠ, ČARDA, ĆORDA, FAĆUK, KAMA, KUKULELE, PAC, PEREC, RAJNGLA, ŠUĆMUĆ, ZIHERUNG, ŽAGA... Ok, imamo i mi talijanskih besid po Istri i Dalmaciji, ma vero da iz hrvatskog književnog jezika izbacimo germanizme, ungarizme, bohemizme, rusizme e mašimaminete turcizme, ter se bi mogla napisati ni najbanalnije prostoprošitrena rečenica, moj kaurine ljudi – ča bi reka jedna na Ižu puopu ki je ima pusola z jenuon udovicon...
Pak ćete vi nas naputiti? MA KI VAS ČA PITA, MANIGOLDI!
Ma da mi tražimo «prijevod», da njin rečeš da su austrijski provincijalci, mađarski fremteri, turski puoteč, da su pur Balkanezeri – nego bi se ufendili. Alora, digo, MA KI VAS ČA PITA ČA VI MISLITE O ISTRI!
Su me gledali nego bilo, ne dugo tega, niki slovenski kolege, intelektualci, novinari i pisci, ča sad VON OBEN, z višine (vidila žaba da konje potkivaju) sve skupa «NeSlovence» lako krste kako Južnjake. Pak su me gledali bilo kad san njin reka - kako naš lokalni istrijanski južnjački rasizam pak sve njih Sjevernjake drži za nazadne, nekulturne, brižne, sirotze, trubaste – natražne elemente..
Jur ste ušervali da u zadnje vrime deboto sve pišen po našu?!
Se domišljan kako me je bila napala jena naša «Triještina» z gorinjih kraji, sa «integralisitčkih» pozicija, da ča ja zajno pišen u dijalektu. Tako ne zabin kako su na me bili skočili finta niki moji domaći preteli, kad san napisa u Glasu kako može biti opasan i naš ma vero tradicionalni istrijanski lokalizam, ksenofobija, rasizam: na uvih pađin još uzdavna san mora reći gospodaru motovunsken i režiseru ča mu je Istra dala sve, da mi drugi «ne mrzimo strance»...
I ča sad, san rasist eli ne? Ne da nis! Nikako! Samo ča san proti svakega nacionalizma, rasizma, ksenofobije, samo ča gledan svoje držati i samo ča NE TOLERIRAN I NEĆU TOLERIRATI da nami u našoj hiži štocaju poli rit samozvani škrbniki, ni hrvacki, ni slovenski, ni triještinski, ni srpski, ni merikanski – ma vero pak ne ni naši domaći. Pusta stolitja smo mučali i trpili i delali, i delali i trpili i mučali. Ma ora basta! Tote ga gre za puri humanizam! Istra ga je zgulila iz svojih črivi, iz kulturocida, iz ratova, iz exodusa, iz fojbe. Tako, Signori, non rompeteci piu le scatole, please!
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
