piše dražen katalinić

Izbori spasili hrvatsku poljoprivredu

Ilustracija/Dražen Katalinić (Snimio: Davor Kovačević)

Ilustracija/Dražen Katalinić (Snimio: Davor Kovačević)


Bliži se rok do kad bismo trebali doznati tko bi mogao biti potencijalni kupac perjanica hrvatske poljoprivredne industrije - Vupika, PIK-a Vrbovec i Belja, tvrtki iz sastava nekadašnjeg Agrokora, a današnje Fortenove. Prema dosadašnjim najavama iz tog koncerna, odluka o potencijalnom kupcu trebala bi biti donesena do 15. lipnja, a u međuvremenu su odabrani "određeni ponuđači". Koji, ne zna se. Poznato je tek da je zainteresirana Podravka, koja nikada nije ni skrivala ambicije da kupi Fortenovinu diviziju poljoprivrede. Štoviše, predsjednica Uprave Martina Dalić prije nekoliko mjeseci se pohvalila da je trenutna vrijednost Podravke 1,2 milijarde eura zbog čega "Podaravka sada ima moć preuzimati druge".

Ovakav, pomalo bahat, stav Podravci će itekako trebati kad se budu podnosile obvezujuće ponude, jer ni konkurenti neće sjediti skrštenih ruku. Poljoprivredni biznis slastan je zalogaj svim investitorima u svim ekonomijama svijeta jer, da parafraziramo Henrya Kissingera - tko kontrolira energiju, kontrolira hranu, a tko kontrolira hranu, kontrolira ljude. Iako nam nije namjera u postupak dubinskog snimanja Fortenovinih kompanija uvlačiti ikakve teorije urote, činjenica je da se u ovakve procese upliće politika ili se ovakvi procesi tiču i politike. Odnosno, ovoga puta se moraju ticati jer se radi o proizvodnji hrane i hrvatskoj zemlji, s obzirom na to da spomenute tvrtke u zakupu drže 33.000 hektara kvalitetnog državnog poljoprivrednog zemljišta, a koje su zakupili za jeftine pare. Naime, po zakupu zemljišta Hrvatska je gotovo najjeftinija u EU-u, jeftinije je jedino u Slovačkoj, pokazuju podaci Eurostata, a u slučaju kupovine čak je 23 puta jefinije od najskupljega.

Činjenica da je javnost jako zainteresirana za ovakvu tematiku natjerala je političare na oprez jer se ovako osjetljva tema našla usred superizborne godine. Najgori mogući tajming! Jer ako su nam HT, Pliva i Ina bili obiteljsko srebro, onda su Belje, Vupik i PiK Vrbovec obiteljski dijamanti u zlatom i platinom optočenoj kruni. Takvim bi se draguljima vrlo rado okitili zainteresirani kupci, no tom pitanju u Fortenovi su zakopčani do grla. U međuvremenu su se u javnosti neslužbeno iskristalizirala neka imena od zainteresiranih ponuđača, među kojima je vlasnik Žita Marko Pipunić i mađarski biznismen, vlasnik NK Osijek i prijatelj mađarskog premijera Vikotora Orbana - Lőrinc Mészáros. Ne zaboravimo da je zimus, na samom početku rasprave o prodaji Fortenovinog agrobiznisa, u igri bio i najveći srbijanski poduzetnik Miroslav Mišković sa svojim Delta holdingom, iz koje su poručili da "ne žele biti 16. Ili 17. igrač u Hrvatskoj" te da "naprosto nisu naletjeli na zanimljiv projekt"; za agrobiznis i cijelu Fortenovu interes je pokazivao i arapski investitor Saif Alketbi, koji već mjesecima vodi pravnu bitku za preuzimanje. Svima ostalima Fortenovin agrobiznis je prevelik zalogaj.

A upravo zbog teme koja se nikako ne želi potezati u predizbornoj kampanji, odnosno prodaje poljoprivrede strancima, teško je za očekivati da će politika dopustiti da Fortenovin agrobiznis ode Mađaru, odnosno strancu, iako se radi o privatnoj kompaniji kojoj država nema što prejudicirati. Najbolje rješenje bi bilo da se proda hrvatskom ulagaču, recimo Pipuniću koji preko moćne udruge Hrvata iz BiH "Prsten" ima veliki utjecaj na vladajući HDZ. To su shvatili i drugi potencijalni ulagači, poput Miškovića, koji je jasno poručio da ne želi biti tko zna koji po redu igrač u Hrvatskoj.

Tako je zahvaljujući izborima - onim održanima i onima koji tek slijede - hrvatska poljoprivreda ostala zaštićena od prodaje ispod stola i zakulisnih igara s jedne strane i (čvrste?) odluke da se proizvodnja hrane i zemlja možda ipak ne prepuste strancima, s druge strane. Tako možemo reći da je politika spasila hrvatsku poljoprivredu, koliko god to kontradiktorno zvučalo, maltene oksimiron! Samo ovog puta budimo mudri i lukavi da nam se ne ponovi slučaj Petrokemije, kada smo zbog poštenja i naivnosti ostali bez kontrolnog paketa dionica, a turski investitoor državi iza leđa kupovao dionice i povećao svoj udio u temeljnom kapitalu.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter