Piše zlatko crnčec

DP se tek navikava na državnu razinu

(Foto Davor Kovačević/Robert Anić/Pixsell)

(Foto Davor Kovačević/Robert Anić/Pixsell)


DP je relativno mlada stranka. Istina, nastali su prije otprilike pet godina, što i nije baš tako kratko razdoblje. Ali jedna je stvar voditi Vukovar, a sasvim druga biti dio vladajuće većine na razini države. I imati tri člana Vlade. Koji su pod totalnom lupom javnosti zbog toga što su potpuno nova ministarska lica.

A gotovo svi ministri iz HDZ-a, osim onog koji je na čelu resora turizma, poznata su lica o kojima su mediji skoro sve objavili. Pa su s gledišta medija nešto kao spužva iz koje je iscijeđena i zadnja kapljica informacija o njihovom stručnom, političkom i privatnom životu. Za razliku od njih, Ivan Šipić, Ante Šušnjar i Josip Dabro medijski su jako privlačan materijal kojim se mogu napuniti minute informativnih emisija, naslovnice novina i prve vijesti na portalima.

Tako da ovom trojcu definitivno nije lako. Jedna je stvar biti izložen interesu lokalnih medija, a sasvim druga biti suočen s mrežom mikrofona i kamera ispred Vlade. Mora da im to više sliči na prekomjerno granatiranje, a manje na odmjerena pitanja koja su očekivali kada su donosili odluku da postanu članovi Vlade. Ali nitko ih nije prisiljavao.

Sami su se javili. Predsjednik DP-a Ivan Penava zamolio je jučer medije da njegovom ministrima daju barem sto dana predaha. Istina, neki od njih bili su suočeni s nekim zaista besmislenim novinarskim pitanjima kojima ih se pokušalo uhvatiti na krivoj nozi oko toga znaju li neke ne tako važne detalje iz svog resora. Ali u osnovi, nekakvog pritiska oko toga što se događa u njihovim resorima baš i nema.

A i ne može ga biti u situaciji kada je netko na ministarskoj poziciji tek nešto više od desetak dana. U tako kratkom razdoblju nitko, pa čak da je osoba najbolji materijal za ministra, ne može napraviti nešto veliko i odlučujuće. Posebno se to ne može očekivati od ministra Šipića koji u ovom trenutku jedva da ima pisaći stol, stolicu i vješalicu na koju bi okačio sako.

Ali vrlo brzo će to razdoblje proći. Istina, ministri su u prvom redu političari i nije nužno da budu stručnjaci za resor koji vode. Oni sa sobom donose političku volju u kojem se smjeru trebaju kretati stvari u resoru kojem su na čelu. Ali ako ne oni, a onda njihova stranka u svojim programima koje su podastrli javnosti prije izbora mora unaprijed znati što bi se trebalo događati u pojedinom resoru.

A čovjek koji postane ministar bi se trebao pobrinuti da stvari idu u tom smjeru. Dakle, tek treba vidjeti što DP-ovi ministri znaju i umiju. Najteže će svakako biti Anti Šušnjaru. Jer za biti ministar gospodarstva u Hrvatskoj čovjek treba imati svojevrsni »death wish«. Ljudi koji su bili na čelu tog resora završavali su u zatvoru. Neki nakon što su prestali biti ministri, a neki su u pritvor odvođeni praktički iz ministarske fotelje.

A svi su bili u ovom ili onom trenutku podvrgavani pravoj medijskoj šikani u kojoj im se vadila utroba i pod mikroskopom proučavani i najmanji potezi. Zato će široj javnosti potpuno nepoznati zagrebački odvjetnik Ante Šušnjar biti ključna osoba za budućnost DP-a. Ako negdje gadno zglajza, nastradat će i stranka. Ako uspije, uspjet će i DP.

I to je način da konačno prestane biti stranka koja se, pojednostavljeno, ali zato ništa manje točno rečeno - 90 posto svoga vremena na ovaj ili onaj način bavi Miloradom Pupovcem. Naravno, stranka, svaka stranka, mora imati svoj svjetonazor i sustav vrijednosti za koji se zauzima.

Ako ih nema, ona postaje suha, dosadna i prazna tehnokratska ljuštura. Ali ako se s druge strane samo i isključivo bavi svjetonazorskim i ideološkim temama, onda vrlo brzo počinje ići svima na živce. I samu sebe reducira na par postotaka najtvrđih pristaša. I na putu je da nestane s političke scene. DP nije baš najbolje startao kao stranka vladajuće koalicije. Dogodilo im se jako čudno odustajanje Marija Radića od ministarskih ambicija.

Pa onda njegova javna polemika s Penavom. Pa odustajanje od nekih ideoloških zahtjeva koji su bili prilično razumni za postkomunističku zemlju. Ali koje nisu znali ni objasniti javnosti, niti su se oko toga previše i trudili. Naravno, nije se lako prešaltati iz lokalne na državnu razinu. Ali to prilagođavanje moraju brzo napraviti. Inače im se loše piše.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter