Knjigu »Dubrovnik kao filmska kulisa« Hrvoja Ivankovića u Festivalskom centru predstavili su Diana Nenadić i Ivan Žaknić, a u razgovoru s Boškom Piculom. Podnaslov knjige je »Povijest snimanja filmova u Dubrovniku od početaka do Drugog svjetskog rata«.

Do početka Drugoga svjetskog rata u Dubrovniku i okolici snimljeno je više od pedeset igranih filmova u produkciji mađarskih, njemačkih, austrijskih, čehoslovačkih i poljskih filmaša.

- U izdanju Hrvatskog filmskog saveza godišnje objavljujemo tri do četiri naslova, a ovo je djelo iznimno vrijedno ostvarenje, autor je nažalost zauzet s Dubrovačkim ljetnim igrama i nije stigao doći, a ovaj je projekt jako velik. Autor je uložio ovdje puno truda, rada, energije, bavio se i očuvanim i restauriranim filmovima, poput primjerice filmom »Afrodita« iz 1918. godine, što je najstariji sačuvani film u Hrvatskoj koji se čuva u Mađarskom filmskom institutu. Autor prikazuje i kako je grad reagirao na te filmove, kazala je Nenadić.

Žaknić je rekao da je to više od istraživanja, da je Dubrovnik u to doba bio jako dobro povezan kao luka te da treba voditi računa o brojnim poveznicama.

Ova knjiga, kako su i rekli predstavljači, detaljno istražuje taj manje poznati segment povijesti kinematografije u Hrvatskoj, propitujući biografije ljudi koji su stvarali te filmove, razloge zbog kojih su baš Dubrovnik izabrali za svoja snimanja, okolnosti u kojima su ondje radili, tematsko-estetske karakteristike te kritičku recepciju i mjesto njihovih filmova u kontekstu nacionalnih kinematografija, kao i reakcije na koje su nailazili u dubrovačkom, kao i u širem okružju.

Oslanjajući se na raznovrsne izvore, od arhivskih dokumenata te stručnih ili publicističkih knjiga i radova do starih novina i časopisa, autor je tijekom istraživanja nastojao doći i do svih filmova za koje je znao ili pretpostavljao da su snimani u Dubrovniku, što ga je dovelo i do otkrića najstarijih sačuvanih igranih filmova snimljenih na području današnje Hrvatske.

Autora, kazali su predstavljači, nisu zanimali dokumentarni nego igrani filmovi, a Dubrovnik puno puta nije ‘glumio’ sebe.