Sredstva iz europskih fondova predstavljaju golemi potencijal rasta cjelokupne hrvatske privrede. Ali, kako doći do njih? To je već drugo pitanje na koje nije lako odgovoriti. Prema dostupnim informacijama, u sedmogodišnjem razdoblju (2014.-2020. godina) Hrvatskoj stoje na raspolaganju 10,6 milijardi eura. To je plafon unutar kojega se kreće hrvatska državna mašinerija, od središnje vlasti pa do regionalnih, županijskih jedinica lokalne samouprave. Kad bi uspjeli povući sve što nam se nudi, krvna slika hrvatskog gospodarstva i državnog proračuna bila bi sasvim drugačija. Države članice EU-a svake godine objavljuju podatke putem kojih građani mogu utvrditi razinu krepkosti javne administracije i birokracije u poslovanju s europskim fondovima. Svaka se članica bavi osnovnim pitanjem: razmjer između godišnjih davanja i godišnjih prihoda. Nijemci su, primjerice najveći financijeri europskih fondova, ali su ujedno i najsposobniji u povlačenju novca. Kod naših susjeda Talijana slika je drugačija.

Pravna pomoć

Po sposobnosti povlačenja novca iz EU fondova Hrvatska se nalazi na dnu ljestvice, što znači da je naša administracija spora i troma. Prije nekoliko dana Europska Komisija je objavila izvještaj o stanju hrvatskog gospodarstva u kojemu se između ostaloga tvrdi: "Hrvatsko gospodarstvo poraslo je u četvrtom tromjesečju prošle godine za dva posto na godišnjoj razini, što je znatno sporije u odnosu na rast u prethodnom kvartalu od 3,3 posto, a to je ujedno bio i najsporiji rast od drugog tromjesečja 2015. godine. Nakon tri solidna tromjesečja, posljednje tromjesečje 2017. bilo je pritisnuto znatnijim padom povlačenja sredstava iz EU investicijskih fondova, posebice u javnom sektoru". Dakle, sposobnost baratanja europskim novcem utječe na gospodarski rast.

Ne treba se zamarati brojkama, bolje je izaći na teren i utvrditi praksu. Zato smo posjetili vinariju Janje Debeljuh u Golašu, malo mjesto u općini Bale. Naime, ona se godine javila na natječaj kojeg je raspisalo Ministarstvo poljoprivrede radi dodjele europskog novca.

"Odlučila sam uložiti 110 tisuća eura u opremanje podruma nadajući se 50-postotnoj europskoj pomoći. Po struci sam enolog, pa sam pomoć potražila kod privatne tvrtke koja nudi pravnu potporu u izradi složene dokumentacije", objašnjava Janja Debeljuh.

Da bi pokrenula projekt, zatražila je i dobila kredit od Istarske Županije po vrlo povoljnoj kamatnoj stopi od četiri posto, kupila skupu opremu i potom se javila na natječaj. "Da bih dobila tih 55 tisuća eura, radila sam pune dvije godine. Ministarstvo je u dva navrata odbilo moj projekt, žalila sam se i na kraju dobila ono što sam tražila. Iskreno, ne bih uspjela da se nisam oslonila na pravnu pomoć tvrtke koja se profesionalno bavi europskim fondovima. Nije lako dobiti sredstva, ali se na kraju isplati. Postupak je toliko kompliciran da bez pravne pomoći poduzetnik ne može sam izgurati projekt", kaže Janja.

Znatniji pad

Primjer iz male vinarije trebalo bi projicirati na cjelokupni hrvatski gospodarski sustav. Kao svaka druga članica, Hrvatska ima i obveze. Prema podacima koje je objavila hrvatska europarlamentarka Ivana Maletić, Hrvatska je 2014. godine uplatila Europskoj Uniji 584 milijuna eura. Uplate su svake godine približno iste pa se može reći da će u razdoblju od 2014. do 2020. godine naša država uplatiti oko četiri milijarde eura. Hrvatska bi u načelu trebala dobiti dva i pol puta više od uloženog ili uplaćenog novca. Ne nalazimo točnih podataka, no u medijima kolaju poražavajući podaci koji su potvrđeni i tonom izvještaja Europske komisije koja tvrdi da je hrvatski rast u prethodnoj godini usporen zbog "znatnijeg pada povlačenja sredstava iz EU investicijskih fondova". Prema nekim izvorima situacija je gotovo tragična: od 2014. do 2017. godine Hrvatska je uplatila u EU 2,3 milijarde eura, a u istom razdoblju uspjela je povući tek nešto više od jedne milijarde!

Vraćamo se još jednom maloj vinariji u Golašu. Oko velebne starinske kamene obiteljske kuće vrvi od posla jer se Janja namjerava uz vino baviti i turizmom: gradi sobe, bazen, ugostiteljski objekt. Istarska poduzetnica stoga čeka da se raspiše javni natječaj za sufinanciranja ruralnog turizma. Kaže da po tom programu EU sudjeluje u sufinanciranju ulaganja do čak 70 posto potpore bespovratnim sredstvima. Ona misli uložiti oko 200 tisuća eura i vjeruje da će uspjeti jednog dana pokriti 70 posto uloženog novca. No, postoji problem: od 2014. do danas država nije raspisala natječaj za dodjelu sredstava potpore ruralnom turizmu (Podmjera 6.4 za razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti). Natječaj bi se navodno trebao pojaviti u rujnu, no valja se pitati zašto kasni? Kad situaciju iz Golaša proširimo na cijelu Hrvatsku dobit ćemo sliku tisuće i tisuće poljoprivrednika koji već više od četiri godine čekaju da im se otvore vrata do europskih fondova. Do zaključenja sedmogodišnjeg razdoblja upravljanja europskim fondovima fali još dvije godine, a nikome se izgleda ne žuri. (Elio VELAN)

Povezane vijesti

• VIŠNJANSKI VINAR MILENKO MATIĆ: "Vinograd traži slugu, a ne gospodara" Vinogradarska sezona uspješno je privedena kraju, GROŽĐE PRETVORENO U MOŠT ČEKA KRŠTENJE
• Vinarija In Sylvis iz Svetog Petra U Šumi: Dok vani hara koronavirus, U PODRUMU NASTAJE IZUZETNA SLATKA MALVAZIJA
• VINAR IZ FUŠKULINA IVAN DAMJANIĆ: Korona-kriza jako je loša za vinare, ali jako dobra za vina koja će biti bolja kada odleže