Iako je nedostatak liječnika i medicinskih timova u turističkim mjestima u sezoni postao opće mjesto kad je riječ o raspravama o funkcioniranju hrvatskog zdravstvenog sustava, s ne tako dalekog, ali i dalje odvojenog i još uvijek turistički prilično nenapučenog Cresa, stiže sasvim druga priča. Dvoje liječnika, jedan obiteljski liječnik iz Makedonije i liječnica koja je godine i godine staža provela u hektičnom ritmu prijema za bolničku hitnu pomoć jednog od četiriju glavnih bolničkih centara u Hrvatskoj, onom osječkom, odlučili su u potpunosti preseliti svoje karijere, ali i svoje obitelji i privatan život, na jedan od najljepših hrvatskih otoka – Cres.

Riječanima uvijek blizu, ali s trajektom opet tako daleko, za sve koji ga posjećuju i vole, uvijek pomalo robinzonski i mističan, jedan od najvećih hrvatskih otoka na kojem prema zadnjem popisu stanovništva živi tek nešto više od 2.000 stanovnika, godinama muči problem nedostatka medicinskog kadra. Otoku koji praktički svaki Riječanin vidi sa svojeg prozora nedostaju liječnici primarne zdravstvene zaštite i hitnjaci, a tu su činjenicu ove godine promijenili dr. Driton Zeneli i dr. Dragana Bekić.

Administrativne prepreke

Dr. Zeneli 31-godišnji liječnik iz Tetova gdje je završio i medicinski fakultet, punih pet godina radio je u svojem rodnom gradu, u ordinaciji koja je skrbila o 1.500 pacijenata. Ove se godine odlučio za promjenu i dolazak na Cres o kojem u početku nije znao gotovo ništa, no sada poručuje kako je upravo Cres postao trajni dom njegove obitelji.

– Oduvijek mi je bila želja raditi i živjeti u Hrvatskoj. Zbog lijepe prirode, mora, ljubaznih ljudi. Uvijek sam se tu osjećao dobro. Nakon što sam dobio licencu za rad u Hrvatskoj, imao sam mogućnost izabrati rad u nekoliko gradova od Bjelovara, Dubrovnika, Gospića, Splita i Garešnice kao i u nekim drugim državama Europske unije. Bio sam dosta neodlučan. Slučajno sam vidio natječaj za liječnika obiteljske medicine na Cresu. Ništa nisam znao o Cresu, pa sam gledao video na YouTubeu i jako mi se svidio otok. U razgovoru sa suprugom, koja je također liječnica, odlučili smo doći na Cres. Mislim da nisam pogriješio što sam došao na otok i u tome mi je pomogla moja supruga, koja je uz našeg sina, moja najveća sreća, iskreno će, odmah na početku, Zeneli.

Proces nostrifikacije i licenciranje liječničke diplome ili odobrenje za samostalni rad u Hrvatskoj i Europskoj uniji, prema njegovom iskustvu je dug i ima puno administrativnih prepreka. Ipak, kako ističe, bio je jako odlučan i motiviran da svoju nostrifikaciju privede kraju.

– Najprije sam svoje dokumente morao predati u Hrvatsku liječničku komoru, a zatim sam čekao šest mjeseci na odgovor. Svaki predmet koji u Hrvatskoj ima veći fond sati nego u Makedoniji, trebao sam položiti opet, a ja sam imao razliku od devet ispita. Pritom moram reći da ponekad i radno iskustvo pomaže pri bržem dolasku do dozvole. No, nakon što sam dobio nostrifikaciju pisao sam zamolbu Ministarstvu zdravstva da mi prizna pripravnički staž koji sam odradio u Makedoniji i dobio pozitivan odgovor, ponovno sam slao zahtjev u Ministarstvo zdravstva da mi se omogući polaganje državnog stručnog ispita u Hrvatskoj. Ispit sam položio u Zagrebu prošlog prosinca, a nakon položenog ispita položio sam i ispit hrvatskog jezika. Nakon što su napokon bili kompletni papiri poslao sam zahtjev u Hrvatsku liječničku komoru da me uvedu u imenik liječnika u Hrvatskoj i izdaju odobrenje za samostalni rad. Put je bio težak i treba biti jako ustrajan u svojoj namjeri da želiš doći raditi u Hrvatsku, kaže Zeneli.

Trenutno je nositelj tima obiteljske medicine u Domu zdravlja Primorsko-goranske županije. Njegova ordinacija skrbi o oko 1.500 pacijenata.

– Radim jutarnju smjenu od sedam do 14.30, a popodnevnu smjenu od 13 do 20.30. Imam jednu radnu subotu i svaki se dan susrećem s novim izazovima. Što se tiče slobodnog vremena, idem na more, plivam, pješačim, puno čitam knjige. U procesu pisanja je i moja knjiga, koju planiram objaviti na hrvatskom i albanskom jeziku, iznosi svoje planove Zeneli.

Nema velike razlike

Rad u obiteljskoj medicini u Makedoniji i Hrvatskoj, prema njegovim riječima, nema velike razlike u smislu organizacije. Broj pacijenata koji je imao u Makedoniji i na Cresu otprilike je isti, a što se tiče provođenja zdravstvene zaštite nema razlike u pogledu dijagnostičkih i terapijskih postupaka. Nešto je ipak drugačije, a doktor Zeneli jedan je od rijetkih, ako ne i jedini liječnik obiteljske medicine, koji pohvaljuje primarnu zdravstvenu zaštitu u Hrvatskoj.

– Moram istaknuti da je u Hrvatskoj puno bolje organizirana primarna medicina nego što je to slučaj u Makedoniji. Pacijenti su organiziraniji, dolaze u zadanom terminu, nema nepotrebnih čekanja u čekaonici. Naravno, primaju se i svi ostali pacijenti koji dođu, objašnjava Zeneli koji se slaže s konstatacijom da su uvjeti života u manjim sredinama različiti od uvjeta u velikim sredinama, prvenstveno kad je riječ o mogućnostima i količini određenih izbora.

Kako dodaje, i Primorsko-goranska županija i Grad Cres, ali njegova matična ustanova Dom zdravlja PGŽ-a jako su se potrudili oko njegovog dolaska na otok i ostanka na njemu, kako u pogledu pronalaska smještaja za njegovu obitelj, tako i u pogledu komunikacije koja se svakodnevno odvija i olakšava mu život u novoj sredini, na otoku.

– Svaki problem lakše se riješi kad liječnik ima potporu poslodavca. Vidim da je na otoku život pod utjecajem sezonalnosti, pa tako tijekom ljeta smještaj ne bi bilo moguće pronaći bez adekvatne pomoći. Uz osiguran smještaj, imali smo još i pomoć kod upisa djeteta u vrtić. Svakako, jako sam zahvalan i Županiji i Gradu Cresu i Domu zdravlja na svemu što poduzimaju da bi život i rad liječnika u otočnoj sredini bili prepoznati i što imam potporu da ostanem tu trajno. Pozitivna motivacija mi je u radu što mislim da su me pacijenti dobro prihvatili, da su zadovoljni sa mnom. Dokaz tome je i da pri odlasku kažu: »Samo nam nemojte otići.« Što se tiče obiteljske medicine na otoku, ona je specifična, nije isto kao kad radiš u velikom gradu. Moraš imati veliku profesionalnu stručnost da odlučiš i reagiraš na vrijeme, jer si uglavnom sam. Iako sam tu dva i pol mjeseca već sam u više navrata morao zbog hitnoće dizati i helikoptersku službu. Na otoku moraš biti više od obiteljskog liječnika, moraš biti kirurg, ginekolog i puno toga, kaže Zeneli.

Dobrodošla promjena

Cres je ove godine dobio i specijalisticu hitne medicine, i to kako kaže dr. Dragana Bekić, sasvim spontano, premda će većina zaljubljenika u cresko-lošinjski arhipelag u njezinoj priči uočiti svojevrsnu namjeru.

– Odluka o dolasku na Cres u svojstvu liječnika specijalista hitne medicine došla je spontano zimus. Slučajno sam od kolege iz Zavoda za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije saznala da traže liječnike za rad na otocima Cres i Lošinj. Ta dva otoka obišla sam s obitelji zimi prije nekoliko godina, planinarili smo i penjali se na najviše otočne vrhove. U sjećanju su mi ostale slike predivne prirode, velikog plavetnila i osvježavajuće bure. Kontaktirala sam ravnateljicu Zavoda dr. Senku Kajčić, inače dugogodišnju prijateljicu, i na njezino oduševljenje rekla da bi mi nakon deset godina rada u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu Kliničkog bolničkog centra Osijek dobro došla promjena i specifični rad na otocima. Ravnateljica Kajčić upoznala me je s organizacijom rada ispostava hitne medicinske pomoći na oba otoka te naglasila da je Grad Cres spreman pomoći oko preseljenja. Njezin je prijedlog bio da se obiteljski uputimo na otoke, obiđemo obje lokacije i tada odlučimo. Činjenica da Cres ima odličan vrtić, blizu je kopna i dobro prometno povezan, a i divlji je, prevagnula je u našoj odluci preseljenja, objašnjava Bekić.

Kako kaže, na otoku je organizacija rada zbog ograničenog broja dostupnih liječnika drugačija. Rade se redovne smjene u ispostavi u trajanju od 12 sati, potom slijedi pripravnost od 24 sata, nakon čega slijedi još 12 sati redovnog rada.

– Izgled radnog dana na otoku Cresu uvelike ovisi o tome koje je doba godine u pitanju. Tijekom zime i proljeća na otoku je malo turista, lokalnog stanovništva ima oko 3.000 i sukladno ima manje posla, dok u ljetnim mjesecima broj ljudi na otoku naraste i na 20.000. Zimi je ritam spor, često se susrećem s akutnim infekcijama djece, s obzirom na to da u Cresu nije svakodnevno dostupan pedijatar, kao i s akutnim stanjima i bolestima odraslih. U ljetnim mjesecima opseg posla značajno se povećava, velik broj turista traži medicinsku pomoć i zbog banalnih stanja koja se često moraju riješiti u ambulanti hitne pomoći, ukoliko još nije otvorena turistička ambulanta. Također u to vrijeme značajno nam se povećava i broj intervencija, srećemo se s puno ljudi ozlijeđenih tijekom sportskih aktivnosti, utopljenika, žrtava toplinskog udara i prometnih trauma, opisuje svoj radni dan na Cresu Bekić.

U slobodno vrijeme s obitelji planinari i kako tumači, obilazi skrivena kulturna i prirodna blaga otoka Cresa. U ljetnim mjesecima uživa i u bogatoj ponudi kulturnih sadržaja, koncertima, festivalima i kazališnim predstavama.

– Rad i život na otoku visoko je specifičan i takvu odluku treba dobro promisliti. Svakako ima svojih prednosti jer nudi jedan sporiji i ljepši život, u prirodnom okruženju i bez gradske užurbanosti i prljavštine. Ipak ima i nedostataka, poput prometne udaljenosti i nedostupnosti visokodiferencirane zdravstvene skrbi. Imajući u vidu da se s preseljenjem mijenja i životna organizacija, svakako nam znači svaki poticaj županije i lokalne zajednice. U našem slučaju, jedna od presudnih stavki bila je činjenica da je Grad Cres osigurao stan za liječnika zaposlenog na Cresu, ističe Bekić.

Kliničko iskustvo i znanje

Kada uspoređuje svoju prethodnu karijeru s radom na Cresu ova liječnica naglašava kako su razlike velike, posebice kada se radi u izvanbolničkom i bolničkom sustavu hitne medicine.

– U bolnici ste stacionirani sa svojim pacijentima i iako nikada ne znate šta vas još sve čeka, rijetko kada se morate udaljiti s radilišta na dulje od 20 do 30 minuta. U izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi terenski je rad prioritet te je često teško uskladiti činjenicu da imate pacijenta u ambulanti i da morate hitno izaći na intervenciju. U velikim centrima dostupna je i značajna dijagnostika, što u malim otočkim ispostavama hitne medicine nije slučaj. Tako da se zaista mnogo više oslanjam na svoje dugogodišnje kliničko iskustvo i znanje. Nakon dolaska na Cres zaključila sam kako je na ovo radilište dobro doći s radnim iskustvom i što više kliničkih vještina, jer će se često desiti da ste sami s teško bolesnim čovjekom ili djetetom, a dolazak s njim do kopna trajat će ponekad i više od dva sata i neće biti nikoga da vam pomogne, kao u velikim bolnicama gdje ima puno drugih kolega i specijalista nadohvat ruke, druga je strana medalje rada liječnika na otoku koji opisuje dr. Bekić koja smatra da bi u ljetnim mjesecima uvelike pomogao veći broj liječnika. Ponajprije zbog organiziranja većeg broja turističkih ambulanti, posebice u turističkim kampovima koji ugoste i po 5.000 ljudi. Kada bi imali više takvih ambulanti, objašnjava Bekić, liječnici u hitnoj medicinskoj pomoći mogli bi raditi samo hitnoće, a liječnici obiteljske medicine ne bi bili toliko opterećeni radom s turistima.

Bekić poziva svoje kolege da se odvaže na ovakav potez, jer kako dodaje, promjene su dobre i okrepljujuće, a život na otoku je lijep. No, svakako bi sugerirala da odluku za rad na udaljenim lokacijama donesu nakon što su stekli ponešto kliničkog iskustva, samopouzdanja i vještina koje će im u ovom slučaju u životu na otoku, a ne na sjeveru, zaista trebati.

U timu hitne helikopterske službe

Jedan od razloga za moj dolazak na Cres bila je i ponuda da se uključim u program edukacije i potom radim kao liječnik u timu hitne helikopterske medicinske službe. Zaista uzbudljiv i izazovan posao, koji vam daje puno mogućnosti da pomognete najugroženijem pacijentima i bolesnicima kojima je neophodna zdravstvena skrb, a nalaze se na lokacijama koje su drugim prijevoznim sredstvima nedostupne. To je uvelike povećalo kvalitetu zdravstvene skrbi u Hrvatskoj i vjerujem da će se s daljnjim razvojem hitne helikopterske medicinske službe to biti još bolje, ističe Bekić

Dug i izazovan put

Mladim kolegama koji planiraju slijediti njegov put preporučuje da najprije odluče što žele.

– Ako je njihova želja da migriraju i rade izvan svoje države kao u mom slučaju, trebaju imati u vidu da ih čeka dug i izazovan put. Moraju biti uporni i siguran sam da će onda uspjeti. Ja se svakako želim zahvaliti na pomoći i velikom angažmanu uprave Doma zdravlja PGŽ-a, ravnateljici dr. Emini Grgurević Dujmić i dr. Adriani Tomas, a posebno hvala i ide i Primorsko-goranskoj županiji i Gradu Cresu. Ovdje u Cresu našao sam svoj drugi dom, zaključuje Zeneli.

Povezane vijesti

• Opet sukob oko strukovnog kolektivnog ugovora za liječnike
• Župani traže ukidanje Pravilnika
• Roditelji će moći opravdati izostanak djeteta od tri dana zbog bolesti