Nova Netflixova serija snimljena prema tragičnoj smrti dvanaestogodišnjakinje

(Foto: Netflix)

Nikad niti jedan zločin u povijesti Španjolske medijski nije bio praćen toliko koliko 2013. godine tragična smrt dvanaestogodišnje Asunte Basterra, djevojčice kineskog podrijetla koju je usvojila bogataška obitelj iz Galicije.

Talentirana Kineskinja

Nesretnu kinesku djevojčicu čije je ime Fong Yang 2001. godine usvajaju Rosario Porto, uspješna španjolska pravnica iz grada Santiago de Compostele (Galicija, sjever Španjolske) i njen partner, poznati novinar Alfonso Basterra. Usvajanje je proteklo bez problema jer su usvojitelji imućni, a uz to i dolaze iz uglednih španjolskih obitelji.

Pod novim imenom, a to je Asunta Fong Yang Basterra Porto, djevojčica izrasta u lijepu i u svojoj sredini omiljenu mladu osobu pa sve skupa djeluje iznimno idilično, pozitivno, pohvalno…

Štoviše, Asunta se iznimno uspješno bavi tolikim aktivnostma (uči francuski, kineski, portugalski, pohađa satove baleta, piana i violine…) da je više no jasno kako je riječ o iznimno nadarenoj i natprosječno inteligentnoj djevojčici. I time je to što su učinili njeni usvojitelji omogućivši joj takav život i napredak, vrjednije. Ali…

Stravično ubojstvo

U obitelji nije sve tako idealno. No, o tome se, ponajprije zbog njihova statusa, malo zna. Primjerice, 2009. godine Porto, koju najbliži zovu Charo, provodi dvije noći u privatnoj psihijatrijskoj poliklinici jer je počela pokazivati znakove suicidalnosti, a jedan od uzroka psihičke krize, kako je je povjerila psihijatru, je i to što joj Asunta predstavlja sve veći teret.

Usto se početkom 2013. godine Porto i Alfonso razvode, a razlog je to što je Porto imala ljubavnika. Asunta ostaje živjeti s Porto, ali često posjećuje Alfonsa i za nju taj raskid braka, bar se tako čini, ne bi trebao predstavljati veći problem. Nažalost, stvarnost je drukčija. Dana 21. rujna 2013. godine, svega devet dana prije svog trinaestog rođendana, Asunta je ubijena, a njeno mrtvo tijelo pronađeno je dan kasnije uz cestu koja vodi do mjestašca Teo u kojem su Porto i Alfonso imali svoje ljetno imanje.

Obdukcija je pokazala da je do smrti došlo gušenjem, a u krvi su pronađeni tragovi 27 tableta Lorazepama, sredstva za umirenje. Tih 27 pilula devet je puta veća količina od one dozvoljene za odrasle!

Naravno, pokrenuta je policijska istraga koja će se uskoro pretvoriti u skandalozno otkriće i sudsku presudu kojom su za smrt djevojčice osuđeni njeni usvojitelji.

Alfonso Basterra Camporro i Rosario Porto Ortega krivima su proglašeni 30. studenog 2015. godine i to stoga što su, po iznesenim dokazima, tri mjeseca sustavno djevojčici davali Lorazepam te je na kraju u polusvijesnom stanju i zadavili.

Usvojitelji nisu ni jednog trenutka priznali krivnju, a 18 godina zatvora, na koliko su te 2015. godine osuđeni, trenutačno služi samo Alfonso jer je Porto 2020. godine počinila samoubojstvo u zatvoru.

Likovi usvojitelja

Sve ovo moguće je saznati iz nove španjolske Netflixove serije “Slučaj Asunta” (“Asunta Case”) čiji su kreatori Ramón Campos, Jon de la Cuesta te Gema R. Neira koji su šestodijelnu TV seriju u velikoj mjeri stvorili prema odličnoj knjizi “El Crimen de Asunta” koju je napisao novinar Cruz Morcillo.

Autori serije opredijelili su se za dokumentaristički pristup pa vjerno prate ponajprije istragu držeći se činjenica iz istražnog postupka. U tome imaju vrlo dobru pomoć glumaca, prije svega Javiera Gutiérreza koji glumi sudskog istražitelja Jueza Malvara i sjajan je u svojoj kreaciji agresivnog istražitelja koji pod svaku cijenu, neki put i ne poštujući zakone, želi kazniti krivca.

Pomažu mu u tome, ali uz puno manje strasti i više sklonosti realnosti, detektivka Cristina Cruzces (María León) te Carlos Blanco kao detektiv Rios. Sve istražne radnje koje su proveli, nedoumice i nesigurnosti na koje su naišli, realno su prikazane.

Najveća je pažnja, logično, posvećena likovima usvojitelja. Ulogu Rosario Porto jako je dobro odigrala Candela Peña čija kreacija poštuje brojna košmarna psihološka stanja žene koja osim imovinom i društvenim statusom ničim drugim nije zadovoljna pa (pre)često utjehu traži u opijatima i izvanbračnom izletu.

Njena psihološka krhkost naglašena je i “drhtavom” kamerom u trenucima kad teče priča s njenog stajališta, krupnim planovima te općom slikom njene nesigurnosti i izgubljenosti koju Peña dokumentira načinom govora, čak i kretanja.

Tristán Ulloa odigrao je ulogu Alfonsa Basterre i učinio je to također vrlo dobro, mada se mora priznati da mu je bilo puno teže jer je Basterra očigledno bio introvertiran i povučen tip čovjeka koji se rijetko otkrivao kroz svoje ponašanje i uglavnom je bio hladan, odmjeren i rezerviran.

Nerazjašnjeni motivi

Sve u svemu, “Slučaj Asunta” vrlo je dobra TV serija koja nas upoznaje s medijski najeksponiranijim slučajem ubojstva djeteta u Španjolskoj. Kao i u istrazi, tako je i u TV seriji jasno kako svi dokazi nisu bili sto posto čisti.

Nedvojbeno je da je Asunta sustavno trovana sredstvima za smirenje što su njeni usvajateji tumačili time da je Lorazepam pogodovao smanjivanju posljedica nekih njenih dječjih bolesti, nedvojbeno je da je na dan smrti u njenom tijelu završilo čak 27 tih tableta, nedvojbeno je da je ugušena…

No, pravi motivi tog čina nikad nisu razjašnjeni, a usvajatelji su odbijali priznati svoju krivicu. Hoće li potpuna istina ikad izaći na vidjelo, pokazat će, možda, budućnost. No, dok se to ne dogodi – ako se ikad i dogodi – dobro je pogedati ovu TV seriju.