Pucaju zidovi i urušavaju se dijelovi znamenite Eufrazijeve bazilike

- Ne bih želio da se moje ime provlači kroz medije, a svakako nikako nije dobro i zamjeriti se crkvenim vlastima i popima. Ja sam vam stari čovik, i ko napišete mi ime, forši mi nanke velečasni bude htia dojti na funeral. A zašto vas zoven? Hodite malo pogledati našu prekrasnu Eufrazijevu baziliku u kakovem je stanju danas. Već na ulazu su rupe u zidu, malo dalje zidi su skroz popucali ili napuklih dijelova, a na sve strane osjeća se miris vlage. Toga prije ni bilo, a ako se to ne sanira sve će poć remengo, riječi su jednog Porečana koji je želio ostati anoniman. Potaknuti time otišli smo pogledati kakvo je zaista stanje u Eufrazijani i odmah se uvjerili u istinitost tvrdnji.

Konzervatori su upoznati s problemima

Već na ulazu je vidljivo da nešto ne štima. Nosači i velika metalna vrata u podnožju skroz su korodirali, pa izgleda da je moguće kako će u skoroj budućnosti pasti. Niz stepenice desna strana zida otkriva zanimljive kamene detalje jer je s njih žbuka otpala. U atriju su vidljiva napuknuća i rupe u zidovima. Prošle je godine s vrha crkvena tornja zbog nevremena i dotrajalosti sa postolja pao i crkveni križ, a upravo tada snimili smo i čitava napuknuća u krstionici koja se nalazi nasuprot samog ulaska u Baziliku odnosno neposredno do stepenica koja vode prema vrhu tornja. Ta pukotina prostire se od podnožja pa sve do vrha kupole, pa je u bilo kojemu trenutku moguće da se neki komad odvoji i uruši. Ništa bolje stanje nije niti u djelu gdje se nalaze mozaici s vanjske strane zida crkve prema uvali Peškera. Sve je puno mahovine. Jedino mjesto gdje je sve uredno i čisto, Biskupski su dvori u kojima se nalaze i kancelarije Porečko pulske biskupije.

Zašto je takvo stanje, hoće li se nešto poduzeti da se propadanje zaustavi i jesu li uopće upoznati sa cjelokupnom situacijom, pitanja su koja smo postavili pročelnici Konzervatorskog odjela u Puli Lorelli Limoncin Toth. Odgovorila je da su to znakovi zuba vremena i da su u kontaktu s Biskupijom kako bi sve to mogli riješiti. Toth nije željela previše odlaziti u širinu i navela da se radi o velikim projektima te da se za sve radove treba novac, a to treba osigurati crkva. Ista smo pitanja postavili Porečko pulskoj biskupiji, a odgovorio nam je kancelar Sergije Jelenić.

Konzervatori ne daju Crkvi obnovu?

- Upoznati smo s oštećenjima i to mnogo više nego što ste vi naveli. Za neke je nužna hitna intervencija. To govorimo i tražimo već nekoliko godina. Spremni smo i svojim sredstvima sve obnoviti, ali nam to ne dozvoljava Konzervatorski odjel iz Pule. Zbog svega toga upoznali smo s tim problemom i Ministarstvo kulture više puta, ali na žalost ništa nije učinjeno. Posebno bi voljeli obnoviti zvonik i napuknuća koja navodite u atriju i krstionici. Nadam se da će prevladati razum i javno dobro, a vama zahvaljujemo na interesu i nadamo se da će možda članak umilostiviti odgovorne da nam dopuste da obnavljamo svoju imovinu, prevažni kompleks, rekao je Jelenić.

Zašto Konzervatorski odjel ne dozvoljava Crkvi da se Eufrazijana obnovi, ponovno smo upitali pročelnicu Toth koja je rekla da je Ministarstvo za ovu godinu izdvojilo 200 tisuća kuna kako bi se revitalizirala dokumentacije temeljem čega će biti točno definirano kako i na koji način sanirati Baziliku.

Za mišljenje smo pitali profesora Ivana Matejčića bivšeg ravnatelja Konzervatorskog odjela, autora više konzervatorsko urbanističkih i restauratorskih projekata od kojih posebno ističemo onaj biskupski i projekt Eufrazijane, da nam objasni što to konkretno znači.

- Na strukturama Eufrazijane, od kojih je većina starija od milenija, stalni su i prirodni procesi degradacije koje treba pravovremeno uočiti i sanirati. Nekoliko desetljeća, a do 2011. godine, u Eufrazijani se provodio dugoročni program restauracije i njege spomenika. On se sastojao od godišnjih kampanja koje su obuhvaćale izvedbu restauratorskih radova po programu i projektu, izvedbu manjih popravaka i održavanja za koje se koristila restauratorska operativa angažirana na restauraciji i istraživanja, izradu dokumentacije, monitoring, planiranje i projektiranje narednih zahvata pri čemu se koristila tehnika i stručnjaci angažirani u prethodnim radovima. Za te su radove sredstva osiguravali Ministarstvo, Ordinarijat i Grad Poreč, rekao je Matejčić.

U sedam godina niti jedan zahvat

Nova uprava Eufrazijane prekinula je ovakvu organizaciju brige za spomenik. Sedam godina nije izveden niti jedan zaštitni zahvat, a poprilično veliki iznos koji je za tu namjenu predvidjelo Ministarstvo ostao je neiskorišten. Godine 2011. izrađen je Srednjoročni plan radova u kojem su sistematizirana saznanja o stanju struktura spomenika i koji je trebao biti okvir za daljnje planiranje i provedbu. Trenutno su u Eufrazijani uočljivi procesi aktivne degradacije pojedinih elemenata što ozbiljno ugrožava spomeničku vrijednost UNESCO-ve baštine. Svaki, pa i najmanji, zahvat na spomeniku odnosne razine vrijednosti mora se prethodno planirati, stručno verificirati, formalno odobriti i provesti u sladu sa Zakonom o zaštiti spomenika, kaže Matejčić.

Stoga je sasvim logično zaključiti i upitati se hoće li se na kraju Konzervatorski odjel i crkvene vlasti uspjeti što prije dogovoriti da spase Eufrazijevu baziliku od propadanja, ili će prebacivanje ping -pong loptice presuditi njenu sudbinu. (Ivan GRGAT)