Od njih se na ulici okreće glava, prevrće očima, većina im neće pomoći dok leže na cesti, većina misli da su si sami krivi. Da, radi se o pulskim ovisnicima i beskućnicima. Stigmatiziranom dijelu našeg društva o kojem malo tko istinski brine. Osim udruge Institut čija su specijalnost upravo oni - ostavljeni i odbačeni, prepušteni sami sebi. Često u očajnom stanju i u očajnim uvjetima za život.

Cjelodnevni prihvat beskućnika

Napušteni gradski prostori, zgrade, straćare, klimave kamp prikolice, bez struje, vode, hrane, za mnoge od njih su jedini dom za kojeg znaju. Tijekom godina padaju u začarani krug i život, koji bi se teško mogao nazvati dostojnim čovjeka, postaje im normalan. Ne brinu više ni gdje spavaju, ni što jedu, ni da li se kupaju, ni gdje obavljaju nuždu. Često je sve to na istom mjestu, na tih 10-ak kvadrata nekog napuštenog prostora.

No, da ipak netko brine, pokazali su iz te pulske udruge koja to čini već dugi niz godina. Na početku su to bili samo ovisnici, no tijekom godina, postali su to i beskućnici jer jedno s drugim, ne nužno, ali često ide skupa. Veliku brigu, pomoć i suosjećanje koju dobivaju od udruge Institut, prepoznali su mnogi, pa zadnjih godina i umirovljenici koji također od njih traže, ovdje i dobivaju pomoć. Prepoznale su to i mnoge državne institucije, općine i gradovi Istre putem kojih se udruga i financira. Grad Pula im je stoga ustupio svoj prostor u centru grada gdje je prije pet godina otvoren Dnevni boravak - slamka spasa za ovisnike, beskućnike i potrebite. Još je jedan otvoren u Poreču uz veliku podršku tamošnjeg Centra za socijalnu skrb. Dnevni boravci su otvoreni u sklopu projekta "I ja sam čovjek", samo jednim u nizu koje udruga Institut godinama provodi.

- U Dnevnom boravku je osiguran prihvat beskućnika, i to tijekom cijelog dana, 12 sati na dan. Osmišljeni su kao mjesto u kojemu korisnik ima mogućnost korištenja praktične pomoći i psihosocijalne podrške, kaže nam voditelj pulskog boravka Dalibor Palko i istaknuo da se načelo rada i pristupa korisnicima temelji na uvažavanju, na prihvaćanju osoba kakve god jesu, na svjesnosti da dio njih nema volje, želje i/ili mogućnosti mijenjati trenutnu situaciju te da je dio njihovih korisnika sam izabrao drogirati se.

Potrebna konzervirana hrana

- Ne provodimo psihoterapiju i ne tješimo korisnike, već ih podržavamo i tražimo njihovu snagu i kapacitet, kaže nam Palko i dodaje da pulski dnevni boravak ima 212 stalnih korisnika, a ukupno 459 korisnika o kojima brinu. Veli da godišnje imaju čak šest tisuća posjeta, a primjerice u vrijeme velikih hladnoća kakve su bile u veljači, dnevno su znali imati i do 50 posjeta. Kaže da je očito potreba velika i da rade koliko mogu u zadanim uvjetima te da broj potrebitih raste.

- Bojimo se što će tek biti s obzirom na situaciju, kaže nam Palko i pojašnjava da bi svakako veći prostor za boravak dobrodošao, no da im je trenutno najveća potreba hrana, i to ona konzervirana. U boravku naime, korisnici nemaju topli obrok, već mogu dobiti samo jednodnevne pekarske proizvode, kavu i čaj te proteinska kašice i juhu koje im osigurava nadležno ministarstvo. Pekarske proizvode dobivaju donacijama pulskih pekara, a u pomoć im uskače i Crveni križ, Istarski supermarketi pa i udruga Naš san njihov osmjeh.

- Nemamo uvjete za tople obroke, ali drugu hranu im nosimo i na teren. Gledamo uvijek da to budu proizvodi koji mogu stajati jer beskućnici nemaju ni struje, ni frižidera ni uvjeta za dužu pohranu pa su to uglavnom konzervirani proizvodi, rekao je Palko i pozvao sve ljude i tvrtke koji mogu da im doniraju takve proizvode. Mogu se javiti i na njihove brojeve telefona (Dalibor 098/385-718, Varja 098/367-317) te da će oni ostalo organizirati.

Hrana, topli čaj i kupanje

Inače, ovo je mjesto u kojemu svaki korisnik može boraviti koliko god želi, u okviru radnog vremena. Može navraćati i više puta tijekom dana i prostor prihvaćati kao "svoj". Socijalne usluge koje u boravku dobivaju, osmišljene su kao niz usluga koje oponašaju kućne uvjete - skuhana kava ili čaj, svježe pecivo ili zobena kaša koja se pripravlja s vodom. Time se osigurava minimalna dostupnost hrane u svakom trenutku.

- Tijekom boravka, svaki se korisnik može istuširati, obrijati, oprati i osušiti robu kako bi se osigurali minimalni higijenski preduvjeti. Osobita pozornost pridodaje se zimskim mjesecima kad se nabavljaju i dijele deke, prekrivači, zimske jakne i cipele, kaže na Palko, prisjećajući se nekoliko slučajeva kada se jedan njihov korisnik okupao nakon valjda dvije ili tri godine.

- Njegov osmjeh, zadovoljstvo, čak probuđena volja za životom je nešto što vas gura dalje, kaže Palko i ističe da ponekad nije lako gledati i posredno sudjelovati u njihovim životima koji su vrlo često očajni. Veli da razumije da je droga izbor, no isto tako treba imati na umu da ljudi trebaju pomoć. Jer mnogi od njih žele i raditi i ostaviti se droge ili beskućništva, no godine rade svoje i oni često upadnu u taj začarani krug gdje se polako gubi volja za životom, za svim.

- Mi smo tu da ih motiviramo, da im podignemo samopouzdanje koje nemaju, da im pomognu da shvate da mogu biti korisni, kaže nam pak Ana Glavaš, inače psihologica zaposlena u Dnevnom boravku. ističe da je tanka linija koja dijeli do beskućništva. Pogotovo danas. Dovoljan je otkaz, jedan neplaćeni račun, ovrha, blokada i ode stan.

- Mnogi imaju problema s dokumentima, nemaju osobnu, ne mogu je napraviti jer nemaju prebivalište. Kad nemaš osobnu, nemaš ništa. Tko će ti dati bilo kakav posao kad ne "postojiš", kaže Glavaš. - Mi ne osuđujemo, već motiviramo da mogu, da ustraju, da su važni, kaže Glavaš i dodaje da situacija u kojoj se nalaze često vodi u gubitak bliskih i značajnih osoba, gube kontrolu nad vlastitim životom, osjećaj sigurnosti, poštovanja.

- Nemaju povjerenja niti u socijalne institucije, pa stoga ni pristup i mogućnosti korištenja mjera socijalnih usluga, kaže Glavaš, dodajući da su to sve stvari koje ih guraju još dublje. Važno je stoga, rekla je, kod njih razvijati samopouzdanje, razvijati im socijalne vještine što je jedna od ključnih stvari. A to je upravo ono što rade u pulskom Dnevnom boravku udruge Institut. (Nera SOFTIĆ, Snimio Milivoj MIJOŠEK)

Povezane vijesti

• Štand prihvatilišta za beskućnike na božićnom sajmu
• Hrvatska je po statistici o beskućnicima na začelju u EU
• Noge mokre, tijelo umorno, a srce igra od sreće