Rasprodaja "obiteljskog srebra" ili novac za pokretanje novih projekata?

Oporbeni vijećnici SDP-a, HDZ-a i nezavisni u pazinskom Gradskom vijeću napustili su nedavnu sjednicu jer nije prihvaćen njihov prijedlog da se s dnevnog reda skine odluka o popisu poslovnih prostora koji su predmet kupoprodaje. Iako je, kažu, ta odluka utemeljena na zakonu, postavlja se pitanje koliko je ona moralna, opravdana i svrsishodna. Smatraju kako je prodaja poslovnih prostora u vlasništvu Grada Pazina rasprodaja "obiteljskog srebra". Tim više što se dio ovih poslovnih prostora nalazi se na najatraktivnijim lokacijama iz kojih Grad Pazin crpi sigurne i stabilne izvore prihoda od najamnina. Oporbenjaci se protive rasprodaji "obiteljskog srebra" u okolnostima kad se ne zna što sve Grad posjeduje jer ne postoji registar nekretnina.

Devet prostora u središtu Pazina

- Sukladno Zakonu o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora pazinsko Vijeće je 2013. odlučilo da se svaki poslovni prostor, koji je u zakupu pet i više godine pod određenim kriterijima može prodati zakupoprimatelju. Tada je odlučeno da će se prodavati samo garaže, a da će se za ostale poslovne prostore donijeti jasni kriteriji po kojima će prodavati, pojašnjava pazinski gradonačelnik Renato Krulčić.

Na popisu, zbog kojeg je oporba napustila sjednicu Vijeća, našlo se devet poslovnih prostora na atraktivnim lokacijama u središtu Pazina. To su u Ulici 25. rujna ugostiteljski objekt Šabani d.o.o. (63,3 kvadrata), postolarska radnja Nardija Blagonića (10,57 kvadrata), zatim frizerski saloni u zakupu Vande Tomašić (47 kvadrata) i Atilia Šujevića (24,3 kvadrata) u ulici Bože Milanovića te prostori u zakupu tvrtke ICE d.o.o. na katu zgrade u Prolazu Jože Šurana (268,55 kvadrata). Nadalje, prostori Irene Vodopija u ulici Dinka Trinajstića (26,97 kvadrata), Branka Runka u Ulici Družbe sv. Ćirila i Metoda (17,66 kvadrata), Istarskih ljekarni u Šetalištu Pazinske gimnazije (31,50 kvadrata) i DHMZ-a u Ulici Stareh kostanji (23,26 kvadrata). Radi se o prostorima koji su u neprekinutom zakupu više od 20 godina, a zakupoprimci sve vrijeme zakupa redovito ispunjavaju svoje obaveze prema Gradu i uz sve to iskazali su interes za kupnju. To su, kaže Krulčić, bili glavni kriteriji za uvrštenje ovih nekretnina na popis za prodaju. Budući da su ugovori sa zakupoprimcima potpisani pred prije više od 20 godina, iznosi zakupnine više ne odgovaraju aktualnom stanju na tržištu. Na pitanje zašto cijene kroz to dugo razdoblje nisu revidirane Krulčić odgovara: "Cijene se ne mogu revidirati ako ne se raskine ugovor o zakupu, a može raskinuti jedino ako zakupoprimac ne podmiruje svoje obaveze prema zakupodavcu. Ukoliko zakupoprimci redovito podmiruju svoje obaveze svakih pet godina, pod istim uvjetima, imaju pravo produžiti ugovor." Naime u Pazinu ima još poslovnih prostora u vlasništvu Grada, ali ne udovoljavaju uvjetima za prodaju i zato ih nema na popisu.

Zadržati ključara, postolara i slastičara

Krulčić napominje kako je održavanje poslovnog prostora obaveza vlasnika, u ovom slučaju Grada. Navodeći kako su troškovi rekonstrukcije međukatnih konstrukcija, zamjena vrata i prozora i slični radovi prilično skupi, a u slučaju da se neki od tih poslovnih prostora ne prodaju to će se morati financirati iz gradskog proračuna. Naime, kada Grad zakupcu ovjeri troškovnik, Grad je izvedene radove dužan platiti izvođaču prema službenom troškovniku. Pojašnjavajući postupak prodaje nekretnina Krulčić kaže kako će gradsko Vijeće najprije prihvatiti popis nekretnina koje udovoljavaju uvjetima prodaje. Potom u roku od 90 dana zakupoprimac koji ima interes za kupnju može predati zahtjev. Nakon toga sudski vještak procjenjuje nekretninu i ako se zakupoprimac složi s procijenjenom vrijednošću priprema se nova odluka, koja dolazi pred Gradsko vijeće koje donosi odluku hoće li se određena nekretnina prodati ili ne. O svakoj nekretnini Gradsko vijeće odlučuje dva puta, kaže Krulčić. Prodavati nekretnine na taj način sukladan zakonu, Grad se odlučio kako bi izbjegao mogućnost špekulacije ili neprimjerene sadržaje u poslovnim prostorima.

- Ako idemo na javni natječaj omogućavamo da se na njega bilo tko javi i da po najvećoj ponuđenoj cijeni otkupi poslovni prostor u koji može staviti sadržaj koji želi. Mi bi željeli zadržati postolara, ključara, ali slastičarnicu ili kafić koji je svojevrsni simbol grada u kojem su se sastajale generacije mladih i za koju mnoge Pazince vežu lijepe uspomene. Željeli bi da tim ljudima, koji su više od 20 godina u tim poslovnim prostorima, te prostore ponudimo po fer i korektnim cijenama, jer su od prvog stupanja u najam te poslovne prostore višestruko isplatili." Od prostora koji se planiraju prodati godišnje se na ime zakupa uprihodi oko 300 tisuća kuna, a od njihove se prodaje očekuje jednokratna zarada od oko 2,5 milijuna kuna. To je novac koji se može zaraditi za osam do 10 godina najma, ne računajući investicije i popravke, smatra Krulčić.

Novac od prodaje za proračunski dug

Novcem od prodaje nekretnina podmirit će se dugovanja, jer, kako kaže Krulčić, Grad mora brinuti o svim svojim strukturama i svemu što se nalazi u gradskom proračunu, strategiji i drugim dokumentima. Prema njima Pazin planira graditi dom za starije i nemoćne osobe te autobusni kolodvor. To su projekti koje su građani uvrstili u prioritete. Gradnja doma u ovom trenutku nije moguća bez zaduženja, a da bi se Grad u 2019. mogao kreditno zadužiti, svoja dugovanja, odnosno potraživanja iz prethodnih godina, mora svesti na nulu. U tom kontekstu, nastavlja Krulčić, jasno je da idemo u prodaju poslovnih prostora. S druge strane za izgradnju autobusnog kolodvora postoji mogućnost financiranja sredstvima iz fondova EU namijenjenima boljoj prometnoj povezanosti. U zgradi budućeg autobusnog kolodvora izgradit će se oko 4.000 metra četvornih novih poslovnih prostora, a Grad će od njegova zakupa uprihoditi oko 1,6 milijuna kuna godišnje.

Dugovanja u proračunu vuku se od 2008. godine kada se krenulo s investicijama u komunalnu infrastrukturu. Tada je bilo odlučeno da se dio sredstava osigura kreditom, a dio prodajom nefinancijske imovine, zapravo od prodaje nekretnina. Buduću da je 2008. došlo do krize, pala je potražnja za nekretninama, a to je izazvalo dug od 13 milijuna kuna. Grad je štednjom i na druge načine dug uspio sveti na oko pet milijuna kuna, a u skladu s takvim nastojanjima u ovoj se godini od prodaje nefinancijske imovine planira uprihoditi 3,5 milijuna kuna. Naime, Grad svake godine prodajom nefinancijske imovine, prema smjernicama Državne revizije, dug smanjuje za milijun kuna. (Mirjan RIMANIĆ)