"Ne zanimaju me vaši hobiji, ni vaše slobodno vrijeme. Očekujem vaš potpuni angažman, a to znači vođenje papirologije, organizaciju posla i zaposlenika, penjanje na krovove i čišćenje dimnjaka te obavljanje ostalih poslova", rečenica je poslodavca kojom je počeo razgovor za posao s nezaposlenim 43-godišnjim Puljaninom. Prema riječima 43-godišnjaka, dijalog između njih dvojice je tekao otprilike ovako:

- U redu, a koliko ću biti plaćen za te poslove?, upitao je nezaposleni.

- Što mislite, koliko bi, po vama, trebala biti plaća?, uzvratio je poslodavac.

- Za obavljanje tih poslova, ne bih pristao na manje od šest tisuća kuna, odgovorio je nezaposleni.

- Hvala, doviđenja, zaključio je poslodavac, pozivajući drugog kandidata.

Savjet zlata vrijedan

Uobičajeni je to scenarij s kojim se u posljednjih šest mjeseci suočava ovaj Puljanin (podaci poznati redakciji) u potrazi za poslom. Štoviše, u odnosu na činjenicu da je poslao čak 90 molbi za posao na koje mu nitko nije ni odgovorio, navedeni scenarij ispada čak nekako pozitivan. U ovom slučaju barem ga je netko pozvao na razgovor. Točnije, od 90 poslanih molbi, reagiralo je tek četiri potencijalnih poslodavaca. Iskustva koja je skupio tijekom tih razgovora želio je podijeliti, dati zlata vrijedan savjet nezaposlenima, a to je: "Ako za Boga znate, ne pitajte za plaću!"

Mnogi poslodavci, kaže ovaj 43-godišnjak, na pitanje o plaći prevrću očima i u pravilu se više nikad ne jave. Valjda misle da je dovoljno što nude posao.

- Hoće imati budalu koja će puno raditi za malo para. Radnici su mnogim poslodavcima trošak, a ne zarada. U startu je to krivi stav, i nije čudno što ljudi odlaze, kaže nam ovaj Puljanin, prepričavajući dalje svoja iskustva s razgovora na posao.

- Očekujemo timski rad, odlazak na edukaciju u Zagreb, izvršavanje svih obveza koje odredi poslodavac, fleksibilnost u radnom vremenu, uvjeti su koje je postavio drugi poslodavac s kojim je bio na razgovoru na posao.

- Nije mi teško raditi, spreman sam na izazove. Kolika će mi biti plaća za te poslove?, upitao je nezaposleni Puljanin.

- Pa gledajte, dogovorit ćemo se, vidjet ćemo kako ide. Znate, postoje nagrade, putni troškovi, i plaća je uvijek na vrijeme, odgovara poslodavac.

- Hvala, doviđenja, zaključio je nezaposleni Puljanin i otišao.

Znao je naime, da ga neće uzeti u obzir jer je u startu pitao za plaću, a dao je naslutiti da neće raditi za "kikiriki". Također, njegova primjedba da se ne bi smio hvaliti da je plaća na vrijeme jer bi to trebalo biti normalno, a ne nekakav bonus, jako je uvrijedila ovog poslodavca i više mu se nisu javili. Da se razumijemo, napomenuo je naš sugovornik, nisu svi poslodavci isti, no moja iskustva kažu da mnogi, posebno oni manji, sa 10-ak zaposlenika, ipak računaju da će zakidanjem radnika više zaraditi. Također, praksa je da nakon dogovorenih uvjeta rada, plaće i obveza, poslodavci traže puno više nego je dogovoreno. Kaže da je to čista prijevara.  (Nera SOFTIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU